Intervju prof.dr. Miroslava Tuđmana objavljen u 1395. broju Globusa, obiluje netočnim informacijama te iskrivljenim interpretacijama i očitim pokušajem manipuliranjem čitateljstva. S obzirom na Tuđmanovo akademsko zvanje, evidentno je kako nije riječ o neznanju ili neinformiranosti već o svjesnom zatiranju istine i širenju islamofobije.
Prije svega, M.Tuđman koristi riječ terorizam s pridjevom „islamski“. Time islam nastoji prikazati vjerom terora i nasilja. Niti jedna vjera ne poziva na ubijanje nevinih ljudi, pa tako ni islam. Poznat je kur’anski ajet sure El-Maida koji kaže: „Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini-kao da je sve ljude poubijao; a ako netko bude uzrok da se nečiji život sačuvao- kao da je svim ljudima život sačuvao.“
Terorizam nema ni vjersku ni nacionalnu odrednicu. Ono je zla pojava protiv koje se svi jednako moraju boriti jer naposljetku terorizam ugrožava cijelo čovječanstvo. Na laži i podvale iznesene o bošnjačkom lideru Aliji Izetbegoviću odgovorit ćemo citatima i povijesnim činjenicama.
Tuđman kaže kako je A.Izetbegović odbio Cutileirov plan jer nije htio da se BiH sastoji od 3 konstitutivna i suverena naroda. Opće je poznato kako taj plan predviđa priznavanje bosanskih Srba kao stranu u pregovorima. Time se kasnije u Skupštini RS-a hvalio i velikosrpski zločinac Radovan Karadžić: „Znate kako je izgledala Cutileriova mapa kada je Bosna pukla. Tada smo mi prihvaćeni kao strana u sukobu. Međunarodna zajednica se grdno prevarila što je prije rata poslala Cutileira i Carringtona kod nas. Što nas je prihvatila kao stranu u sukobu. Da su oni šutili i priznali Bosnu i kazali poslije toga kako postoje tamo neki pobunjenici koji ruše vlastitu državu, mi bi bili u teškim problemima. Nitko s nama ne bi razgovarao.“ U sličnom tonu govorili su i ratni zločinci Momčilo Krajišnik te Ratko Mladić. Pored toga, Izetbegović odbacuje plan nakon sastanka s ambasadorom SAD-a u bivšoj Jugoslaviji W.Zimmermmanom održanom 28.ožujka 1992.godine na kojem Zimmermman Izetbegoviću jamči priznanje BiH kao nezavisne države.
Nadalje, Tuđman servira tezu kako je Izetbegović imao unitarističku politiku, te ju izjednačava s onom velikosrpskom. Ovakav pokušaj manipuliranja istinom šokira s obzirom da je Alija Izetbegović u niz navrata tokom izjava govorio da se on i Bošnjaci zalažu za cjelovitu i demokratsku BiH. Tokom pisanja ovog članka pronađeno je 12 takvih citata, a prenijet ćemo barem jedan: „Naš cilj je demokratska država-višenacionalna i višepartijska. Ovo opredjeljenje daje našem političkom modelu izrazitu prednost pred očigledno retrogradnim, jednonacionalnim, jednovjerskim i jednopartijskim konceptom Karadžićevog SDS i Bobanovog HVO-a. Naš demokratski koncept uvjet je naše političke, pa i vojne pobjede u ovom ratu. Bez toga koncepta nema cjelovite Bosne.“ A potvrda tome je i referendumsko pitanje (Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine održan je 29.2. i 1.3.1992.godine, glasalo je ukupno 2 073 568 glasača, 99,7% bilo je za nezavisnost a 0,3% protiv) koje je glasilo: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH-Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“
Tko god je analizirao (objektivno i racionalno) rad Alije Izetbegovića zna kako je besmisleno pokušavati promicati tezu o unitarističkoj politici A.Izetbegovića. Najveću želju da se to dogodi imale su, paradoksalno, sve ostale strane u sukobu. Priželjkivale su scenarij u kojem će Bošnjaci zauzeti 30% teritorija, što je Izetbegović na njihovo zaprepaštenje uporno odbijao.
Sljedeća podvala koja se pokušava progurati od strane M.Tuđmana, ali i drugih sudionika događaja tog razdoblja glasi kako nije bilo nikakve dogovorene podjele od strane Tuđmana i Miloševića. U hrvatskoj javnosti u posljednje vrijeme izdano je nekoliko djela koja s jednakim argumentima govore o tome. To su prije svega knjiga Davorina Rudolfa „Stvaranje hrvatske države 1991.-Ministarska sjećanja“, potom knjiga Vladimira Šeksa „Državni udar-kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH“ te posljednja u nizu knjiga Miroslava Tuđmana „Druga strana Rubikona-politička strategija Alije Izetbegovića“.
Ovakva pojava u zanimljivoj je korelaciji s mišljenjem W.Zimmermmana koji kaže kako početkom 90-ih, nakon sastanka Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, hrvatska i srpska štampa gotovo istovremeno počinju govoriti o Bosni kao islamskoj državi koristeći iste argumente. Takva aktualna pojava očito dolazi u strahu od buduće presude haaškog suda, koja bi trebala biti objavljenja u studenom, bivšem političkom i vojnom vrhu tzv.Herceg-Bosne na čelu s Jadrankom Prlićem. Činjenica kako se odnos prema Bošnjacima s hrvatske strane, vojno i politički mijenja, nakon sastanka u Karađorđevu, neosporiva je. Poznato je i kako su se u Tikvešu 15.4.1991.godine sastale ekspertne skupine hrvatske i srpske strane te raspravljale o metodama podjele Bosne.
Sljedeća šokantna stvar je kako Miroslav Tuđman negira genocid u Srebrenici! Prilikom svakog spominjanja Srebrenice koristi riječi „masakr“ i „tragedija“. Tuđmana, koji zagovara europeizaciju BiH, očito treba podsjetiti kako je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u siječnju 2007.godine zvjerstva u Srebrenici okarakterizirao kao genocid. Za „europskog“ Tuđmana očito je nepoznato i to da je Europski parlament u siječnju 2009.godine proglasio 11.srpnja kao „Dan sjećanja na genocid u Srebrenici“. S ovakvim stavom, Miroslav Tuđman stavlja se u koš sa malenim brojem velikosrpskih radikala koji još uvijek negiraju genocid u Srebrenici.
Nerazumno je i Tuđmanovo progovaranje o ratnim zločinima u Srednjoj Bosni. Neosporivo je kako za svaki ratni zločin počinitelje treba propisno kazniti. Bez obzira za koju stranu u sukobu su se borili, i kojoj vjeri ili naciji pripadali. Tuđman spominje 50-tak takvih zločina od strane mudžahedina. U isto vrijeme prešućuje općepoznate hrvatske zločine nad Bošnjacima počinjene u Srednjoj Bosni.
Iz svega navedenog, vidljivo je Tuđmanovo nastojanje da ukalja djelovanje bošnjačkog lidera Alije Izetbegovića te potakne islamofobiju. Korištenje termina „islamski terorizam“, negiranje genocida u Srebrenici, negiranje podjele Bosne, prešućivanje hrvatskih zločina u Srednjoj Bosni, očiti su dokazi za to. Čine se kako na ovim prostorima, niču strah i ljubomora jer je Alija Izetbegović nedvojbeno izašao kao najpozitivnija ličnost iz svih nemilih događaja te postao uzor mnogim ljudima diljem svijeta. Osim toga, Alija Izetbegović u više je navrata bio žrtva komunističke vlasti te je dugi niz godina proveo u zatvoru bivšeg režima i nikada nije bio dio komunističke vlasti i režima bivše Jugoslavije. Nemoguće je da svi dijelimo iste stavove i preferencije, što je ljudski i logično. Ali je šokantno da se manipulira činjenicama i nastoji braniti neobranjivo. Nadamo se da će Miroslav Tuđman uvidjeti sve negativnosti koje proizlaze iz njegovih izjava te se ispričati svim Bošnjacima, posebno onima koji su branili RH u Domovinskom ratu te majkama preko 1180 poginulih Bošnjaka branitelja RH.
Armin Hodžić, glavni tajnik SDAH
717 mišljenja o “Reakcija Stranke Demokratske Akcije Hrvatske na tekst objavljen u 1395. broju Globusa”
Komentari su zatvoreni.